ONLINE IZAZOV “UMJETNOST IZUZETNE BRIGE O SEBI”/ONLINE CHALLENGE “THE ART OF EXTREME SELF-CARE”

Dobro došli u online izazov pod nazivom Umjetnost izuzetne brige o sebi. U ovom izazovu fokus je na izuzetnoj brizi o sebi što podrazumijeva da ćete u narednih nekoliko sedmica brigu o sebi podići na potpuno novi nivo koji će možda nekima od vas djelovati arogantno i sebično.

Izuzetna briga o sebi znaći da ćete napraviti radikalne  promjene u cilju održavanja novog životnog standarda. Taj novi životni standard počinje sa ovim izazovom, i Vašom odlukom da ćete u narednom periodu odvojiti dva puta sedmično po desetak minuta za rad na određenim temama koje se tiču Vašeg općeg kvaliteta života.

Ono što je ključno za izuzetnu brigu o sebi je stavljanje zadovoljstva na prvo mjesto. Pri tome ne mislim na odlazak na odmor jednom godišnje, ili  povremeni odlazak u SPA centar….ne, ne, stavljanje zadovoljstva na prvo mjesto znači da ćete morati da prekinete posao u sred dana radi odlaska u prirodu, i razvijanje svakodnevnih navika koje vas čine sretnim i ohrabruju, slušanje muzike koju volite, naručivanje svježeg cvijeća za kancelariju i vidjet ćete šta sve još…

Možda sada imate strašan otpor prema ideji da svakodnevno posvećujete vrijeme za kreiranje vlastitog zadovoljstva? Možda trenutno jedva stižete da odete u toalet, a kamoli da prošetate za vrijeme pauze?

Ali kao što ćete uskoro otkriti, sjajan život počinje otvaranjem uma.

Kroz ovaj izazov naučit ćete da ne prihvaćate ništa manje od najviših mogućih standarda-bilo da je riječ o poslu, vezama, zdravlju, ili vašoj opštoj dobrobiti.

Izbor da živimo životom koji oslikava načela izuzetne brige o sebi od najveće je važnosti ako želimo da uradimo nešto na ovom svijetu-za sebe i za sve oko nas. Jer, kad duboko i svijesno brinemo o sebi, ili možda bolje rečeno, pazimo na sebe, počinjemo da pazimo i na druge, na zdraviji i efikasniji način.

Za izuzetnu brigu o sebi koja prerasta u umjetnost potrebni su strpljenje, posvećenost i vježba. U početku je potrebno da se suočite  i sa nekim prilično neprijatnim osječajima kao što su

krivica-jer stavljate vlastite potrebe na prvo mjesto;

strah-da će vas drugi osuđivati i kritikovati;

strahopoštovanje-zbog izazivanja uobičajenih uvjerenja i načina ponašanja. Vremenom ćete napredovati i bolje se osjećati tokom tog procesa, ali ćete i nazadovati. No na kraju ćete sigurno mnogo lakše prepoznavati kada se udaljite od svog centra i znat ćete mu se brže vratiti.

Pošto znam da se rijetko šta može popraviti na brzinu, osmislila sam ovaj izazov sa kojim ćete malo po malo, iz sedmice u sedmicu, upražnjavati izuzetnu brigu o sebi i rasti  kao ljudsko biće.

Spremite se za postizanje uspjeha tako što ćete se dodatno podržati-pozovite najbolju prijateljicu/prijatelja ili još bolje, grupu istomišljenika koji će vas pratiti na ovom putovanju.

Jeste li spremni da transformišete svoj život? Dramatično i zauvijek? Krenimo onda! Sretno i nadam se da ćete uživati u vožnji…

*Ovaj izazov sam kreirala inspirisana knjigom pod istim nazivom autorice S. Richardson (2015).

Welcome to an online challenge called The Art of Extreme Self-Care. In this challenge, the focus is on exceptional self-care, which means that in the next few weeks you will take your self-care to a whole new level, which may seem arrogant and selfish to some of you.

Exceptional self-care means that you will make radical changes in order to maintain a new standard of living. This new standard of living begins with this challenge, and your decision to set aside about ten minutes twice a week in the coming period to work on specific topics related to your overall quality of life.

Key to exceptional self-care is putting satisfaction on the first place. I don’t mean going on holiday once a year, or going to the SPA center from time to time.  It means doing things that make you happy and encouraging, listening to music you love, ordering fresh flowers for the office, and you will see what else…

Maybe you have a terrible resistance to the idea of ​​devoting time every day to creating your own pleasure? Maybe at the moment you can barely get to the toilet, let alone take a walk during the break?

But as you will soon discover, a great life begins with the opening of the mind.

Through this challenge you will learn not to accept anything less than the highest possible standards — whether it is for work, relationships, health, or your general well-being.

The choice to live a life that reflects the principles of extreme self-care is of the utmost importance if we want to do something in this world — for ourselves and for everyone around us. Because, when we deeply and consciously take care of ourselves, we begin to take care of others, in a healthier and more efficient way.

Extreme self-care that grows into art requires patience, dedication, and practice. In the beginning, you need to face some rather unpleasant feelings, such as

guilt — because you put your own needs first;

fear — that others will condemn and criticize you;

awe — for challenging common beliefs and behaviors.

You will progress over time and feel better during the process, but you will also regress. But in the end, you will surely recognize it much easier when you move away from your center and you will know how to return to it faster.

Since I know that rarely anything can be fixed quickly, I have devised this challenge with which, little by little, from week to week, you will practice exceptional care of yourself and grow as a human being.

Get ready to succeed by giving yourself extra support – invite a best friend or better yet, a group of like-minded people to accompany you on this journey.

Are you ready to transform your life? Dramatic and forever? Let’s go then! Good luck and I hope you enjoy the ride…

* I created this challenge inspired by a book of the same name by S. Richardson (2015).

Zašto se dešavaju životne promjene? Why are life changes happening?

Promjene koje vam se trenutno dešavaju u životu neće prestati.

Ako vjerujete da ćete lako pregurati poteškoće i jednostavno sačekati da se stvari slegnu, možete se prilično iznenaditi. Nikakva prašina se neće sleći! Stvari će se na ovoj planeti još dugo neprestano mijenjati, baš kao i u vašem ličnom životu. U stvari, priznat ću vam…Takve će biti zauvijek.

Promjena je tu-i baš ništa ne možemo da učinimo povodom toga…

Vi možete promijeniti način na koji ćete se suočiti sa promjenama, a također i način na koji ćete se i vi promijeniti pod njihovim utjecajem.

Ritam promjena eksponencijalno raste. Ali promjene su oduvijek tu. Živa istina jeste ta da nikada ništa ne ostaje isto, čak ni na trenutak. Sve se neprestano mijenja, i to je prirodni tok stvari.

Ako se u vašem životu trenutno dešavaju  velike promjene, žao mi je zbog toga.

Promjena je naročito vidljiva kada se odnosi na veliku trojku:

ODNOSI

NOVAC

ZDRAVLJE

Ako promjena utiče na neku od ovih stvari, to može biti veliki izazov za vas. Ako se dvije od tri stvari mijenjaju, situacija može postati prilično teška. Ako promjena utiče na sve tri stvari istovremeno, situacija postaje potpuno poražavajuća.

Promjena označava izmjenu bilo kakve okolnosti, situacije ili stanja, fizičkog ili nefizičkog, na takav način da originalno stanje postaje drastično drugačije, potpuno neprepoznatljivo, i ostaje bez ikakve mogućnosti da se vrati u ono pređašnje.

Drugim riječima, ovdje govorimo o velikim promjenama, životnim promjenama, koje nanose bol i štetu, uništavaju snove i planove za budućnost. Kada se sve mijenja, nekada je najbolje promijeniti sve.

Pozvani ste da napravite promjenu-to je promjena načina na koji se nosite sa promjenama. Većina ljudi poklekne pred promjenama. Ne vole ih jer ih smatraju uvodom u nešto nepoznato, napuštanjem nekoga ili nečega. Za neke, to je suočavanje sa dubokom nesigurnošću, pa čak i prijetnja preživljavanju. Ono što je možda najstrašnije od svega jeste to što će mnogi morati sve da prožive sami. Nadam se da ćete uraditi sve što je u vašoj moći i pobrinuti se da kroz ovo krizno vrijeme ne prolazite sami. Kada se povežete sa nekim-povezat ćete se i sa sobom.

Povežite se. Povežite se. POVEŽITE SE.

Svaka promjena je razorna, bila ona pozitivna ili negativna.

Zato nemojte biti ljuti na sebe ako dozvolite da vas ova situacija uzdrma, a vrlo je vjerovatno da hoće. Promjene često umiju da budu žestoke i da probude mnoge emocije.

Skoro svaka promjena izaziva strah. Ne samo one nagore već i nabolje. Da li ste znali za to?

Odluka da stupite u brak automatski izaziva strah. Šta ako ljubav ne potraje? Šta ako ste odabrali pogrešnog partnera?

Prihvatanje novog posla izaziva strah. Šta ako ne budete mogli to da radite? Šta ako se na kraju ne snađete?

Neki ljudi ne mogu čak ni frizuru da promijene, a da ne osjete strah. Šta ako budete izgledali blesavo? Hoće li se ljudima svidjeti?

Mi zaista tako razmišljamo, koliko god to zvučalo ludo. Svi to radimo, i vi i ja.

Neko je jednom rekao: Život počinje tamo gdje završava zona komfora. Treba to zapamtiti. Život počinje tamo gdje završava zona komfora.

Tako da, ako vam je sada neprijatno, znajte da promjena koja vam se dešava  predstavlja početak, a ne kraj.

Oh, dobro, jeste kraj, ne zavaravajmo se. Nečemu veoma važnom je došao kraj. Samo je nestalo, isparilo…Tek tako. Možda je to bila osoba, možda san koji je završio.

Možda to znači da je vašoj sigurnosti došao kraj.

Čemu god da je sada došao kraj…Dolazi i novi početak.

Za svaka vrata koja se zatvore, otvaraju se jedna nova.

Ma šta god da ste izgubili-posao, kuću, partnera, snove, nade, pa i zdravlje…šta god da ste izgubili i šta god da vas je tako drastično promijenilo, treba da počnete život iznova, i postignete još više nego prije.

Ali imam novosti za vas…

Nije riječ o samoj promjeni, nije riječ o gubitku posla, prekidu veze, ili iznenadnoj nemogućnosti da platite račune, ili šta već drugo. Riječ je o načinu na koji razmišljate o tome. To je ono što uzrokuje tugu i bijes. Nikada nije riječ o spoljašnjem događaju, uvijek se radi o unutrašnjem procesu, jer događaj i vaš stvarni doživljaj tog događaja nisu iste stvari. Veoma je bitno da se ovo naglasi dvaput. Događaj i vaš stvarni doživljaj tog događaja nisu iste stvari.

Zadivljujuća istina o promjeni

A sada slijedi odgovor na sve. Ono što ću vam reći može vam pomoći da nikada više ne doživite  negativno iskustvo promjene:

SVE PROMJENE KOJE SE DEŠAVAJU SU NABOLJE.

NE POSTOJI NEŠTO KAO PROMJENA NAGORE.

Promjena nagore je doslovno nemoguća unutar ekspresije energije koju zovemo Život. To je zato što se Život može drastično promijeniti samo u jednom pravcu: onim uslovljenim evolucijom; ona zahtjeva da se život proširuje i cvijeta. Stvari se mogu promijenti samo nabolje i mogu se jedino poboljšati, zato što je napredak Božija priroda. Bog nema namjeru uništiti sebe, shvatite to i tako.

Promjena je objava namjere Života da ide dalje. Promjena je prvi impuls samog života.

Opet, ne vjerujem da je baš mnogo ljudi doživljava na ovaj način. Ruzvelt je rekao: “Nemamo čega da se plašimo, osim samog straha.”

Da se promjene ne događaju nikada, ne bi se dogodila ni sreća, jer ona je uvijek posljedica neke promjene.

Kako promjena utiče na evoluciju duše? Odgovor glasi: vaša reakcija na promjenu uzrokuje evoluciju.

Vrlo je moćno znati da je sve što vam se ikada desilo bilo ne samo za vaše, već i za opšte dobro i bržu evoluciju.

Život otkriva svoju svrhu kroz proces koji nazivamo Promjenom.

(Najljepši citati iz knjige “Nekad je najbolje promijeniti sve”, autora N. D. Volša; Vjerovatno najbolji tekst ikada napisan o promjeni, toplo preporučujem.)

The changes that are currently happening to you in your life will not stop.

If you believe that you can easily get past the difficulties and just wait for things to settle down, you can be quite surprised. No dust will land! Things will continue to change on this planet for a long time, just like in your personal life. In fact, I will admit to you … They will be like that forever.

Change is here and there is nothing we can do about it…

You can change the way you cope with change and also the way you change under its influence.

The pace of change is growing exponentially. But change was always there. The living truth is that nothing ever remains the same, even for a moment. Everything is constantly changing, and this is the natural course of life.

If major changes are happening in your life right now, I’m sorry about that.

The change is especially noticeable when it comes to the Big Three:

RELATIONS

MONEY

HEALTH

If change affects one of these things, it can be a big challenge for you. If two of the three things change, the situation can become quite difficult. If change affects all three things at once, the situation becomes completely devastating.

Change means the alteration of any circumstance, situation or condition, physical or non-physical, in such a way that the original condition becomes drastically different, completely unrecognizable, and remains without any possibility of returning to the previous one.

In other words, we are talking about big changes, life changes, which cause pain and harm, destroy dreams and plans for the future. When everything changes, sometimes it’s best to change everything.

You are invited to make a change — it is a change in how you handle change. Most people kneel in the face of change. They don’t like it because they consider it an introduction to something unknown, abandoning someone or something.

For some, it’s about facing deep insecurity and even a threat to survival. What is perhaps most scary of all is that many will have to go through it all on their own. I hope you will do everything in your power to make sure that you do not go through this crisis time alone. When you connect with someone, you will also connect with yourself.

Connect. Connect. CONNECT YOURSELF.

Every change is devastating, whether positive or negative.

So don’t be angry with yourself if you let this situation upset you, and it is very likely that it will. Change can often be fierce and evoke many emotions.

Almost every change causes fear. Not only the upside but the better. Did you know about this?

The decision to marry automatically causes fear. What if the love doesn’t last? What if you chose the wrong partner?

Accepting a new job causes fear. What if you can’t do it? What if you can’t manage at the end?

Some people can’t even change their hair without feeling afraid. What if you look silly? Will people like it?

We really think like this, no matter how crazy it sounds. We all do it, you and me.

Someone once said: Life begins where the comfort zone ends. It should be remembered. Life begins where the comfort zone ends.

So, if you feel uncomfortable right now, know that the change that is happening to you is the beginning, not the end.

Oh well, it’s the end, let’s not fool ourselves. Something very important has come to an end. It just disappeared, evaporated … Just like that. Maybe it was the person, maybe the dream that ended.

Maybe that means your safety is over.

Whatever the end is now … A new beginning is coming.

For each door that closes, a new one opens.

Whatever you lose – your job, your home, your partner, your dreams, your hopes, even your health … whatever you have lost and whatever has drastically changed you, you need to start life anew, and achieve even more than before.

Now I have news for you …

It’s not about the change itself, it’s not about losing your job, breaking up, or having a sudden inability to pay your bills, or whatever. It’s about the way you think about it. This is what causes sadness and anger. It’s never an external event, it’s always an internal process, because the event and your actual experience of that event are not the same thing. It is very important to emphasize this twice. The event and your actual experience of that event are not the same thing.

The amazing truth about change

And now comes the answer to everything. What I will say can help you to never experience a negative change again:

ALL THE CHANGES WHICH ARE GOING ON ARE FOR THE BETTER.

THERE IS NO CHANGE FOR THE WORSE.

Changing for the worse is literally impossible within the expression of energy we call Life. This is because Life can change drastically in only one direction: that conditioned by evolution; it requires life to expand and blossom. Things can only change for the better and can only be improved, because progress is God’s nature. God has no intention of destroying himself, you can understand it as such.

Change is a revelation of Life’s intention to move on. Change is the first impulse of life itself.

Again, I don’t believe that many people experience it this way.

Roosevelt said, “We have nothing to fear but the fear.”

If change never happened, happiness would not happen, because it is always the result of some change.

How does change affect the evolution of the soul? The answer is: your reaction to change causes evolution.

It is very powerful to know that everything that has ever happened to you has been for the better, not only for you, but also for the common good and faster evolution.

Life reveals its purpose through a process we call Change.

(The finest quotes from the book “Sometimes it is best to change everything“, by N.D. Walsch; Probably the best text ever written about change, I strongly recommend.)

Samoizolacija kao prilika za rad na sebi/Self-isolation as an opportunity to work on yourself

“Ako ne znaš šta da radiš, radi na sebi. Tu uvijek ima posla.”

“Rad na sebi” podrazumijeva rad na ličnom rastu i razvoju na svim nivoima funkcionisanja: tjelesnom, mentalnom, emotivnom, i spiritualnom.

Neki od osnovnih ciljeva rada na sebi su:

  • rješavanje vlastitih emocionalnih problema
  • transformacija ograničavajućih uvjeranja u životno podržavajuća uvjerenja
  • osvještavanje i smanjivanje utjecaja ega u svakodnevnom funkcioniranju
  • podizanje nivoa svjesnosti o vlastitoj ulozi i odgovornosti u životu, itd.

Neki od načina za rad na sebi su:

  • psihoterapija
  • religijske i spiritualne prakse
  • različite edukacije (radionice, predavanja…)
  • čitanje literature
  • različite sportske aktivnosti (posebno body-mind aktivnosti)

Važno je da napomenem da ponekad rad na sebi okrenemo na
rad protiv sebe. Kao i u ostalim aktivnostima, možemo pretjerati! Glavni cilj je prihvaćanje sebe, a ne okretanje protiv sebe stalnim i nasilnim pokušajima mijenjanja svog identiteta. Sve što odbijamo da prihvatimo kod sebe, to još više raste.

Tek sa potpunim prihvaćanjem onoga što jesmo, moguća je promjena (u geštalt psihoterapiji to zovemo paradoksalnom teorijom promjene).

Svrha rada na sebi je potpuno i bezuvjetno prihvaćanje sebe. I svoje boli. I svojih ”loših”trenutaka. Svrha je biti sam sebi prijatelj. I da spoznaje do kojih dođete koristite na način da rade za vas, a ne protiv vas. 

Možemo i smijemo mijenjati samo sebe i to ne sa mjesta krivnje, već sa mjesta odgovornosti!

Neki od pokazatelja da ste napravili odličan rad na sebi su:

  • više ne prosuđujete druge ljude;
  • više ne prosuđujete ni sebe
  • više ne komentarišete niti interpretirate postupke drugih
  • više se ne sukobljavate sa drugima
  • više se ne brinete
  • uglavnom ste mirni
  • uživate u svakom trenutku svog života
  • često osjećate ogromnu zahvalnost
  • ugodno vam je sa drugima i u prirodi
  • često se smijete od srca
  • više ste spontani, djelujete iz ljubavi a ne iz straha
  • idete “nizvodno”, ne opirete se životu i ništa ne forsirate
  • imate više ljubavi za sebe i za druge

Možete procijeniti gdje se trenutno nalazite na svakoj od navedenih stavki?

Za kraj, predlažem dvije vježbe za osvještavanje samopodrške i podrške koju možete dobiti od drugih. Ovo su veoma važni aspekti rada na sebi.

Vježba 1

Koga u svom životu doživljavate/ste doživljavali kao divnog i podržavajućeg, kao uzora ili čak inspiraciju? Razmislite o toj osobi i kvalitetama kojima ste se divili kod njega/nje.

Sada zamislite neku svoju životnu situaciju koja vam je trenutno teška/neugodna ili neki svoj trenutni problem. Zamislite da je vaš podržavajući pratioc sa vama u tom trenutku. Šta vi vam rekao?

Vježba 2

Na listu papira napravite mapu vlastite mreže podrške. Postavite sebe u sredinu a zatim zapišite ili nacrtajte ljude ili stvari u vašem životu koji vas “hrane”. Napravite uži krug onih elemenata koji su vam najpouzdanija podrška, a zatim vanjske krugove sa sve manjom važnošću. Zatim napište koliko sedmično sati provedete sami ili u poslu, a koliko sa svojim podrškama? Da li vam se vaš omjer čini u redu?

Šta biste mogli promijeniti da povećate upotrebu podrške iz okoline? Ako ne tražite, ne možete ni dobiti podršku od drugih.

“If you don’t know what to do, work on yourself. There’s always work to do. “

“Working on Yourself” means working on personal growth and development at all levels of functioning: physical, mental, emotional, and spiritual.

Some of the basic goals of working on yourself are:

• solving your own emotional problems

• transforming limiting beliefs into life-supporting beliefs

• awareness and reduction of ego influence in everyday functioning

• raising awareness of one’s own role and responsibility in life, etc.

Some of the ways to work on yourself are:

• psychotherapy

• religious and spiritual practices

• various trainings (workshops, lectures …)

• reading literature

• various sports activities (especially body-mind activities)

It is important to note that sometimes you can turn working on yourself to working against yourself. As in other activities, we can overdo it! The overriding goal is accepting oneself, not turning against oneself through constant and violent attempts to change our identities. Everything we refuse to accept with us grows even more. Only with full acceptance of who we are is change possible (in Gestalt psychotherapy we call it paradoxical theory of change).

The purpose of working on yourself is to accept yourself completely and unconditionally. And your pain. And your “bad” moments. The purpose is to be a friend to yourself. And use the insights you come up with to work for you, not against you.

We can and should only change ourselves, not from a place of blame, but from a place of responsibility!

Some of the indicators that you have done a great job on yourself are:

• you no longer judge other people

• you no longer judge yourself

• you no longer comment or interpret the actions of others

• you no longer clash with others

• you no longer worry

• you are mostly calm

• you enjoy every moment of your life

• you often feel overwhelming gratitude

• you are comfortable with others and in nature

• you laugh often from the heart

• you are more spontaneous, acting out of love and not out of fear

• you go “downstream”, do not resist life and do not force anything

• you have more love for yourself and others

Can you estimate where you currently stand on with each of these items?

Lastly, I suggest two exercises for bringing awareness about self-support and social support that you can get from others. These are very important aspects of working on yourself.

Exercise 1

In your life, who do you see / perceive as wonderful and supportive, as role model or even inspirational? Think about that person and the qualities you admired for him / her.

Now, imagine some of your life situations that are currently difficult / unpleasant to you or some of your current problems. Imagine that your supportive companion is with you at that moment. What would he/she say?

Exercise 2

Make a drawing of your own support network on a sheet of paper. Put yourself in the middle and then write down or draw people or things in your life that “feed” you. Make the short circuit of those elements that you trust the most, and then the outer circuits of smaller importance. Then write down how many weekly hours you spend alone or in business, and how much with your support people/activities? Does your ratio seem right to you?

What could you change to increase the use of social support? If you don’t ask, you can’t get support from others.

5 načina da postanete prijatelj sa neizvjesnošću života/5 ways to become friends with life’s uncertainty

Jedna od najgorih stvari za mnoge je suočiti se s neizvjesnošću života. Situacija sa korona virusom nas je pozvala da savladamo ovu važnu životnu lekciju jer nam je pokazala da je samo promjena izvjesna. Sada svi želimo da vidimo kako će završiti ova priča, želimo da unaprijed znamo kakav će biti kraj. Ali ne može prije no što može. Sve se dešava tačno na vrijeme, ni minutu prije ni minutu kasnije. Dok čekamo da saznamo šta se dešava u sljedećem poglavlju života, evo pet načina da se sprijateljimo sa neizvjesnošću:

1) Postanite svjesni da je jedino neizvjesnost izvjesna (uvijek je bilo tako, samo što ponekad imamo iluziju kontrole)

2) Pošto nitko zapravo ne zna šta budućnost donosi, svi se pravimo da znamo i tako se i ponašamo

3) Na jednom nivou, potrebna nam je organizacija i planiranje života, da bi mogli funkcionisati, ali na drugom, onom dubljem nivou, potrebno je osvijestiti da zapravo ne znamo šta će se desiti i da je to savršeno u redu

4) Šta god da budućnost donese, jedino što možemo kontrolisati je kako ćemo mi reagovati na to (s kakvim stavom, mislima i emocijama)

5) Postanite svjesni da je izvjesno da će doći do neke promjene i da je svaka promjena zapravo pozitivna, jer život uvijek ide naprijed a ne nazad.

I zato, svaki put kad nešto planirate i dogovarate, najbolje bi bilo da namignete sami sebi a i drugima, i tako se podsjetite da onaj drugi nivo planiranja nad kojim nemate kontrolu i nad kojim i ne treba da imate kontrolu, jer naš život je vječno povezan sa drugim životima, te se stalno dešavaju savršeno uvremenjene kokreacije sa cijelim Univerzumom…

One of the worst things for many is to face the uncertainty of life. The situation with the corona virus called us to master this important life lesson as it showed us that only change is certain. Now we all want to see how this story will end, we want to know in advance what the end will be like. But it can’t be before it can be. Everything happens exactly on time, not a minute before or a minute later.

As we wait to find out what happens in the next chapter of life, here are five ways to deal with uncertainty:

1) Become aware that only uncertainty is certain (it always was, except that sometimes we have the illusion of control)

2) Since no one really knows what the future brings, we all pretend to know, and we act like we know

3) On one level, we need organization and planning for life, in order to function, but on another, deeper level, we need to be aware that we do not really know what is going to happen and that it is perfectly fine

4) Whatever the future brings, the only thing we can control is how we will react to it (with what attitude, thoughts and emotions)

5) Become aware that it is certain that there will be some change and that any change is actually positive, because life always goes forward and not backward.

That is why every time you plan and arrange something, it would be best to wink at yourself and others, and remind yourself on the other level of planning that you have no control over and that you should not have control over, because our life is forever connected with other lives, and we always co-create perfectly with the entire Universe…

Kako se ne brinuti? How not to worry?

Puno je mudrosti i životnog iskustva utkano u narodnu poslovicu “Samo se ne sekiraj”. Možda često dobijete takav savjet od drugih, i onda se zapitate odakle im pravo da vam to govore, i da vas ne podržavaju u vašoj brizi. Ili možda u sebi pomislite, kako vas ne razumiju, i da zapravo uopšte nisu suosjećajni.

No, ovaj mudri savjet koji obično dobijemo od starijih i iskusnijih od nas sami zapravo predstavlja univerzalnu istinu-da brigom ne mrdamo sa mjesta na kojem smo se našli. I ne samo to, nego progresivno radimo protiv sebe na svim nivoima, počevši od tjelesnog (hormoni stresa koje sami proizvodimo zato što brinemo dodatno oslabljuju naš imunološki sistem) pa do emocionalnog i duhovnog nivoa.

Šta je zapravo briga?

Briga je najgori mogući način na koji koristimo jednu fenomenalnu mogućnost koja je svojstvena samo ljudskim bićima-mogućnost da maštamo. Dok se brinemo, mi zapravo maštamo i fantaziramo o budućnosti o kojoj ništa ne znamo, niti možemo da predvidimo. Dok se brinemo, mi zapravo vizualiziramo sve ono što ne želimo da nam se desi, čega se pribojavamo. Pri tome, u našem tjelu i tjelesnim sistemima aktiviramo iste reakcije kao da nam se to o čemu maštamo već dešava. Dok se brinemo mi zapravo stavljamo fokus na “tamo i onda”, odnosno izlazimo iz “sada i ovdje“ i vrlo brzo sami sebi kreiramo emocionalne reakcije i tjelesne senzacije koje nam ne služe.

Nadam se da vam je sada postalo jasno zašto bi bilo mudro izabrati da se ne brinete bez obzira na situaciju.

Ako ste nakon ovoga odlučili da zaista odustajete od brige, možda se pitate kako da to postignete?

Smatram da je ključno naučiti da se “uhvatite” kad počnete da brinete, odnosno, kada izađete iz sadašnjosti. Kako da naučite da uhvatite svoju misao? Najbolji način je meditacija. Meditacija je alat koji nam može pomoći da pratimo svoje misli, i da ih osvještavamo. Cilj meditacije je da nakon određenog vremena vježbanja postanemo meditativni u svakodnevnom životu. Na taj način možemo da naučimo i postanemo uvježbani da se “uhvatimo” čim nam naumpadne neka misao koja nam ne služi, te da je automatski i svjesno prekinemo. Kako? Tako što ćete promijeniti kanal. Kao što bi ga trebali promijeniti dok na TV-u gledate neki sadržaj koji vam se ne sviđa. Do vas je da uzmete taj daljinski i da promijenite kanal. Tako isto i epizodu koju ste kreirali u svom umu, čim se uhvatite da idete u neželjenom smjeru. Važno je da primijetite čim neželjena misao dođe (prema nekim istraživanjima u prvih 17 sekundi), jer ako nastavite razmišljati u negativnom smjeru, možete očekivati samo još takvih negativnih misli koje će se nadovezati na postojeće. Prema tome, učinite uslugu i sebi  i ljudima oko vas, naučite da meditirate i vježbajte svaki dan da postanete pažljivi svjedok svojih unutarnjih procesa. Vi apsolutno možete da prestanete da se brinete. Pišem iz vlastitog iskustva. Ako sam mogla ja, možete i vi. Sretno!

A lot of wisdom and life experience is woven into the popular proverb “Just don’t worry.” When you get this kind of advice from someone, maybe you think they don’t understand you and that they aren’t really sympathetic at all.

But this wise advice that we usually get from older and more experienced ones is in fact, a universal truth – worry will not help you to move farward. Not only that, but with worry we are progressively working against ourselves at all levels, starting with the physical (the stress hormones we produce because we worry further weaken our immune system) to the emotional and spiritual levels.

What is worry?

Worry is the worst possible way we use one phenomenal possibility that is inherent only in human beings – the ability to fantasize. As we worry, we actually fantasize about the future that we know nothing about, nor can we foresee. As we worry, we are actually visualizing everything we don’t want to happen to us. In doing so, we activate the same reactions in our body and body systems as if what we were imagining was already happening to us. While we worry, we actually focus on the “there and then”, that is, we exit the “here and now” and very quickly create for ourselves emotional reactions and bodily sensations that do not serve us.

I hope now it has become clear to you why it would be wise to choose not to worry no matter what the situation.

If, after this, you have decided to really give up worrying, you may be wondering how to achieve it?

I find it crucial to learn to “catch” yourself when you start worrying, that is, when you leave the present moment. How do you learn to capture your thought? The best way is meditation. Meditation is a tool that can help us keep track of our thoughts and make become aware of them. The goal of meditation is to become meditative in our daily lives after a certain amount of time. In this way, we can learn and become trained to catch a thought as soon as it strikes, and to automatically and consciously interrupt it. How? By changing the channel. Just like you should change it while watching some content you don’t like on TV. It’s up to you to take that remote and change the channel. You can do the same with the episode you created in your mind, as soon as you catch yourself going in an unwanted direction. It is important to notice as soon as the unwanted thought arrives (according to some research in the first 17 seconds), because if you continue to think in the negative direction, you can expect only more such negative thoughts to build on existing ones. Therefore, do yourself a favor and the people around you, learn to meditate and practice every day to become a careful witness to your inner processes. You absolutely can stop worrying. I write from my own experience. If I could, you can too. Good luck!

Individualno i kolektivno tugovanje/Individual and collective grief

Nekoliko sedmica nakon što se svijet promijenio, i nakon početnog perioda uzbuđenja, novosti, istraživanja o tome šta je korona virus, odakle je, zašto je tu, na individualnom i kolektivnom nivou prešli smo na jedno drugo mjesto – mjesto osvještavanja gubitaka i tugovanja za onim čega više nema ili čega više neće biti. Našli smo se negdje na sredini između dvije realnosti: one stare kakvu smo poznavali i živjeli, i nove, za koju ne znamo kakva će biti i šta će sve donijeti. Iz psihološkog ugla gledanja, to može biti jedno vrlo zastrašujeće i teško mjesto. To je upravo ono mjesto zbog kojeg inače ne volimo promjene, i zbog kojeg tako teško mijenjamo sebe i svoje ponašanje. To je mjesto gdje smo daleko od zone komfora (u ovom slučaju smo prisilno izbačeni iz zone komfora), na nepoznatom terenu bez mogućnosti da kontrolišemo šta će se dalje dešavati.

Brr, kakvo mjesto. Ili, wauu kakvo mjesto?

(Procijenite sami).

Kakvo god uvjerenje da imate o ovom mjestu na kojem smo u sada i ovdje, važno je da znate da ono nosi sa sobom jedan vrlo intenzivan i važan proces a to je proces tugovanja. U ovoj situaciji individualno i kolektivno mnogi tuguju za prošlim životom i svim onim što su imali i kako su živjeli. Također mnogo ljudi će doživjeti razne gubitke, poput gubitka zdravlja, bliskih ljudi, posla, uloga, uvjerenja, sistemske podrške i generalno svijeta kakvog smo svi poznavali.

Kad god nam se desi nešto tako izvanredno, neviđeno, neočekivano i šokantno prolazimo kroz određeni proces prolagodbe odnosno tugovanja za onim što je i kako je bilo prije. Taj proces je najbolje opisala Elisabeth Kübler-Ross u svojoj knjizi ‘’O smrti i umiranju’’ koja je bila inspirirana njenim radom sa terminalnim bolesnicima Proces se sastoji od pet faza tugovanja:

1) Poricanje

Za ovu fazu karakterističan je strah, šok, zbunjenost, i izbjegavanje.

2) Bijes

U ovoj fazi raste frustracija i anksioznost.

3) Depresija

Ovdje se javlja osjećaj bespomoćnosti, preplavljenosti i pokušaja bijega iz situacije.

4) Cjenkanje

Cjenkanje podrazumijeva traženje smisla (“zašto se ovo desilo?”, “ko je odgovoran za ovo?”), kontaktiranje drugih, razmjenu iskustava.

5) Prihvaćanje

Naposljetku dolazi do prihvaćanja, što znači da počinjemo istraživati nove mogućnosti, pravimo novi plan i nastavljamo dalje.

Važno je znati da ove faze ne idu uvijek jedna za drugom kako je to predstavljeno na slici, već se mogu izmjenjivati te imati vrlo individualno trajanje i intenzitet reakcija.

Kako se samopodržati i podržati druge kada osvijestite kod sebe (ili kod drugih) u kojoj je ko fazi?

U prve dvije faze (poricanje i bijes) najvažnija je otvorena komunikacija i dostupnost tačnih informacija o onome što se dešava. U trećoj fazi (depesija) veoma je bitna emocionalna podrška, bilo da je to podrška bližnjih ili profesionalna podrška. U fazama cjenkanja i prihvatanja najvažnije je vodstvo i usmjeravanje ka budućnosti.

Postoje dva različita ishoda procesa tugovanja: 1) prihvatanje pa čak i posttraumatski rast, ili 2) upadanje u dublje stanje depresije i krize.

Od čega zavisi ishod? Zavisi od mnogih faktora, poput individualnih karakteristika, načina suočavanja itd. ali i od od toga da li nam je dostupna odgovarajuća podrška. Zbog toga je veoma važno osvještavati svoje emocije i pratiti se, te potražiti podršku kada prepoznamo da dalje ne možemo sami.

Pored tugovanja za onim što je bilo, možemo tugovati i za onim što će biti u budućnosti. Kako će dalje svijet izgledati nakon što ovo sve prođe (a proći će, jer sve prolazi)? Mnogi se pitaju kako ćemo zarađivati za život? Kako ćemo se družiti? Kako će izgledati ekonomski sistem? Kako ćemo putovati? Kako? Kako?

Odgovor je: ne zna se.

Od svih odgovora, ovaj je za večinu ljudi najgori mogući. Ali, eto ga, tu je pred nama i najmudrije bi bilo prihvatiti ga, takvog kakav jeste.

Šta nam može pomoći u prihvatanju neznanja?

Može nam pomoći življenje u sada i ovdje, iz trenutka u trenutak, iz dana u dan, iz sedmice u sedmicu itd. Poznato? Pa tako smo oduvijek i živjeli, samo nismo toga bili svijesni, jer smo vjerovali u iluziju kontrole života. Ova situacija je tu da nas podsjeti da jedino na šta možemo utjecati smo mi sami, odnosno naše reakcije na okolnosti. Jedino što možemo kontrolisati su naše misli, a samim tim naš emocije  i ponašanje.

Takođe nam može pomoći vjerovanje da se sve oduvijek i zauvijek dešava za naše najveće dobro (koliko god to ponekad izgledalo da je nemoguće), i da možda u ovom trenutku mi ne vidimo kako to može biti dobro za nas. Zato je korisno zapitati se, svako jutro, i više puta na dan, “Radi li život za mene ili protiv mene?” Od vašeg odgovora i uvjerenja ovisi kako će Život da vam uzvrati.

Možemo u svakom trenutku raditi ono što nam donosi radost, najbolje što znamo i koliko imamo kapaciteta da radimo. Možemo prebaciti fokus na druge, ne misliti samo na sebe, na svoje probleme, već se zapitati kako je drugima? Možemo li nekome pomoći svojim prisustvom? Možemo li dati nešto od sebe?

Život nije kratak. Život je vječan. A vječnost se sastoji od sada. Pa još jedno sada. I opet sada. Pa sada. Sada. Budimo u ovdje i sada.

A few weeks after the world has changed, and after an initial period of excitement, news, research into what the corona virus is, where it is, why it is here, on an individual and collective level, we have moved to another place – a place of loss and mourning about our past life. We are somewhere in the middle between two realities: the old as we knew and lived, and the new, which we do not know what it will be like and what it will bring. From a psychological perspective, this can be a very scary and difficult place. This is exactly the kind of place that we don’t normally like to be and place that makes it so dufficult for us to change ourselves and our behavior. It is a place where we are far from the comfort zone (in this case we are forcibly thrown out of the comfort zone), in unfamiliar terrain without the ability to control what happens next. Brr, what a place. Or, wow what a place? (Evaluate for yourself).

Whatever belief you have about this place that we are here and now, it is important that you know that it carries with it a very intense and important process, which is the process of grief. In this situation, individually and collectively, many people feel grief for their past lives and all that they had and how they lived. Also many people will experience various losses, such as loss of health, loved ones, jobs, roles, beliefs, system support and generally the world as we all knew it.

Whenever something so extraordinary, unseen, unexpected and shocking happens to us, we go through a certain process of proclaiming or mourning what was and how it was before. This process was best described by Elisabeth Kübler-Ross in her book “On Death and Dying”, which was inspired by her work with terminal patients. The process consists of five stages of grief:

1) Denial

This phase is characterized by fear, shock, confusion, and avoidance.

2) Anger

At this stage frustration and anxiety grow.

3) Depression

This is where the feeling of helplessness, overwhelm, and trying to escape from the situation occurs.

4) Bargaining

Bargaining involves seeking meaning (“Why did this happen?”, “Who is responsible for this?”), also, contacting others and sharing experiences.

5) Acceptance

Eventually, acceptance comes, which means we start exploring new opportunities, making a new plan, and moving on.

It is important to know that these stages do not always go one after the other as presented in the picture, but can be interchanged and have a very individual duration and intensity of reactions.

How do you support yourself and support others when you become aware of yourself (or others) at each stage?

In the first two stages (denial and anger), open communication and availability of accurate information about what is happening is paramount. In the third stage (depression) emotional support is very important, whether it is the support of loved ones or professional support. In the stages of bargaining and acceptance, the most important thing is leadership and direction towards the future.

Grief stages can go in two directions — acceptance and even post-traumatic growth, or getting into a deeper state of depression and crisis.

What determines the outcome? It depends on many factors, such as individual characteristics, coping methods, etc., but also on the availability of appropriate support. That is why it is very important to be aware of your emotions and to seek support when we recognize that we cannot continue alone.

In addition to grief about what was, we can also feel grief about what will be in the future. What will the world look like after all this passes (and it will pass, because everything passes)? Many wonder how we will make a living? How are we going to hang out? What will the economic system look like? How will we travel? How? How?

The answer is: it is unknown.

Of all the answers, this one is the worst possible for most people. But there it is, we have it in front of us, and it would be wise to accept it as it is.

What can help us to accept ignorance about the future?

Living in the here and now, moment by moment, day by day, week by week, etc. That can help us A LOT. We have always lived like this, just wasn’t aware of it, because we believed in the illusion of controlling Life. This situation with virus is here to remind us that the only thing we can influence is ourselves, that is, our reactions to the circumstances. The only things we can control are our thoughts, and therefore our emotions and behavior.

It can also be helpful to believe that everything always and forever is happening for our greatest good (as much as it may seem impossible at times), and that perhaps at this point we do not see how it can be good for us. So it’s helpful to ask yourself, every morning, and multiple times a day, “Is life working for me or against me?”

We can do things that bring us joy, the best we know and how much capacity we have to do them. We can shift our focus to others, not just think about ourselves, our problems, but ask ourselves how is it for others? Can we help someone with our presence? Can we give something of ourselves?

Life is not short. Life is eternal. And eternity consists of now. And one more now. And now again. Now. Now. Let’s be in the here and now.

Kako biti sam sa sobom? How to be alone with yourself?

Kako biti sam sa sobom?

“Ako niste zadovoljni kad ste sami sa sobom, to znači da ste u lošem društvu. Da ste u društvu neke druge osobe, mogli biste nju/njega okriviti da je odgovoran za vašu nesreću, ovako se morate suočiti sa sobom”. (Sadhguru)

Jedna od možda najznačajnijih promjena u “doba korone” je činjenica da su se ljudi morali izolovati na duži period, što podrazumijeva smanjeni socijalni kontakt (bar onaj uživo) te veću usmjerenost na sebe i bivanje sa sobom.

Mnogima je upravo to najteži dio cjelokupne situacije, jer smo do sada mogli pribjegavati raznim distraktorima kojima smo pravdali to što se ne posvećujemo dovoljno sebi, te nam je postalo potpuno normalno da smo uvijek u nekom pokretu, u poslu, u društvu, zauzeti i prezauzeti.

Zapravo, nikada prije nismo dali sebi šansu da budemo sami. Fraza “biti sam sa sobom” u našem društvu još uvijek ima neku negativnu vibraciju, kao da je to nešto abnormalno, čudno, strano.

Nikada prije nismo imali jedinstvenu šansu da istražimo kako je to biti sam sa sobom i na koje nam sve načine to služi kao što je imamo sada.

Zbog toga je ovo idealno vrijeme da se zapitamo da li smo sami sebi najbolji prijatelj?

Kako ćemo to saznati?

1) Možete svjesno pratiti kakav je vaš unutrašnji govor. Šta najčešće sami sebi govorite? Da li su to ohrabrujuće poruke, poput, “ti to možeš”, “super si”, “ti si prava osoba za ovaj posao” “ti si najbolji roditelj za svoje dijete”…ili su to neke samoponižavajuće poruke, kakve nikada ne biste uputili najboljem prijatelju?

2) Možete osvijestiti kako se brinete o svom fizičkom tijelu, kakvu hranu unosite u sebe? Sve što unesemo u sebe, postaje dio nas. Šta bi voljeli da postane dio vas?

Šta biste savjetovali najboljem prijatelju da jede?

3) Osvijestite kakve sadržaje gledate, čitate, slušate…da li je vaš TV uvijek uključen? Da li dopuštate da sadržaji koje je birao netko drugi, poput reklama, nasilnih filmova i sl. dominiraju vašim prostorom?

Sigurna sam da ćete nakon ovoga osvijestiti još puno toga, što vam ne služi, i što ne biste preporučili svom najboljem prijatelju. Odlično! Vi imate moć da to sve promijenite i napravite nove izbore koji će vam služiti.

Kada postanemo najbolji prijatelj sami sa sobom, nestat će osjećaj usamljenosti koji je formiran upravo zato što nikada nismo vjerovali da smo dovoljno vrijedan pratilac sebe; jer nismo vjerovali da su najvažniji razgovori koje trebamo obaviti upravo oni koje ćemo obaviti sami sa sobom, gdje ćemo se zapitati šta je to što ja želim? Šta to meni treba? Šta ću ja sada poduzeti u svom životu?

Neće biti više usamljenosti jer ćete osvijestiti da vam ne treba druga osoba biti izvor vaše radosti, zabave, zadovoljstva, prevelika je to odgovornost za drugu osobu. Vi to sve možete biti sami za sebe a sve što dođe od drugih je prekrasan bonus!

Glavna spiritualna istina je da smo mi sami sebi najbolji i najlojalniji pratilac i da je naša odgovornost kako ćemo njegovati taj sveti odnos sa sobom.

Osjećaj usamljenosti dolazi iz uvjerenja da mi sami nismo sebi dovoljni da budemo ispunjeni. Šta ako je ova situacija fenomenalna prilika da promijenite ovo uvjerenje i da se počnete radovati što ćete biti u svom društvu?

Ovo je odlična prilika da se upoznamo i da se zavolimo. Kada izgradimo takav odnos pun ljubavi prema sebi, imat ćemo još bolje odnose sa drugima.

Ako se sad pitate kako to sve postići, predložila bih vam jedan prekrasan i moćan ritual koji je osmislila Louise Hay. Svako jutro, kada pogledate sebe u ogledalo, pokušajte si reći “Volim te”. “Stvarno te jako jako volim”.

Za neke će ovo biti veoma teško. Ipak pokušajte. Vidjet ćete da će vam svaki put biti sve lakše i lakše.

Ako primijetite tokom dana da ste učinili nešto zbog čega počinjete osjećati krivicu ili sram, opet se pogledajte u ogledalo i recite si “Volim te, unatoč tome što si….” I pokušajte sebi oprostiti o čemu god da se radi.

Ljubav prema sebi je najvažnija! Kada jednom postanete toga svjesni, sve će se promijeniti u vašem životu. Osoba koja voli sebe, vrlo je pažljiva prema sebi. Takva osoba je oprezni čuvar svog unutrašnjeg prostora. Ona/on pazi šta jede, kako se odnosi prema tijelu, kakve sadržaje gleda, kako se izražava, i veoma joj/mu je stalo do toga kako se osjeća.  Iskoristite ovo vrijeme da se povežete sa sobom kao nikada prije i postanite takva osoba za dobrobit svih.

How to be alone with yourself?

“If you are not satisfied when you are alone with yourself, it means you are in bad company. If you were in the company of another person, you could blame him or her for being responsible for your unhappiness, but now you have to deal with yourself.” (Sadhguru)

One of the most significant changes in the “Corona age” is the fact that people had to isolate themselves for a longer period, which implied reduced social contact and a greater focus on being with themselves.

For many, this is the most difficult part of the whole situation, because so far we have been able to use various distractors as excuses for not devoting enough time for ourselves, and it has become completely normal for us to always be busy, in some movement, working hard, or always in company with others…

In fact, we have never given ourselves the chance to be alone before. The phrase “be with yourself” in our society still has some kind of negative vibe, as if it is something abnormal and strange.

We have never before had a unique chance to explore what it is like to be with ourself and in what ways it serves us.

So this is the perfect time to ask ourselves if we are our best friend.

How do we find out?

1) You can consciously monitor your self talk. What do you most often say to yourself? Are these encouraging messages such as, “you can do this”, “you are great”, “you are the right person for this job”, “you are the best parent for your child” … or are they some self-deprecating messages that you would never say to your best friend?

2) You can become aware of how you take care of your physical body, what kind of food do you bring into yourself? Everything we bring into ourselves becomes a part of us. What would you like to become a part of you? What would you advise your best friend to eat?

3) You can make yourself aware of what content you are watching, reading, listening to… is your TV always on? Do you allow content selected by someone else, such as commercials, violent movies, etc. dominate your space?

I am sure that after this you will become aware of  lots of more things that don’t serve you and that you would not recommend to your best friend. Great! You have the power to change all that and make new choices that will serve you.

When we become best friends with ourselves, the feeling of loneliness, formed precisely because we never believed that we were a worthy companion to ourselves, would disappear; because we did not believe that the most important conversations are the ones with ourselves, where we would ask ourselves what is it that I want? What do I need? What am I going to do in my life now?

There will be no more loneliness because you will realize that you do not need another person to be a source of your joy, fun, pleasure, this is too much responsibility for the other person. You can do it all for yourself and everything that comes from others is a wonderful bonus!

The main spiritual truth is that we are our best and most loyal companion and that it is our responsibility to nurture this holy relationship. The feeling of loneliness comes from the belief that we alone are not enough to be fulfilled. What if this situation is a phenomenal opportunity to change this belief and start looking forward to being in your company?

This is a great opportunity to meet and love ourselfs. When we build such a relationship full of self love, we will have even better relationships with others.

Now, if you are wondering how to accomplish all this, I would suggest one beautiful and powerful ritual designed by Louise Hay. Every morning, when you look at yourself in the mirror, try to say “I love you”. “I really, really love you.”

For some, this will be very difficult. Try anyway. You will see that it will get easier and easier each time.

If you notice during the day that you have done something that makes you feel guilty or ashamed, look in the mirror again and say to yourself “I love you despite of….” And try to forgive yourself for whatever it is.

Self-love is most important! Once you become aware of this, everything will change in your life. The person who loves himself/herself is very attentive. Such a person is a cautious keeper of his/her inner space. Such a person watches what to eat, how to treat the body, what content to let in, how to expresses, and takes care of his/her emotions. Use this time to connect with yourself like never before and become such a person for the benefit of all.